Nemanja Blažić Tricky, mladić iz Kikinde čije košarkaško umeće,
neverovatne finte i trikovi koje on izvodi ostavljaju utisak na sve.
Jedini si u Srbiji
koji ima ambicije da egzibicioni basket bude profesionalno zanimanje. Kad si
počeo da se baviš fristajl košarkom?
Pa počeo sam pravo da ti kažem veoma slučajno,
jer je jedan moj ortak dobio neke cd-ove na kojima je pisalo “AND1 mixtape tour”
i niko od nas nije imao pojma o čemu se radi i kad smo pustili te cd-ove to je
jednostavno bila ljubav na prvi pogled. Počeo sam da se bavim od svoje 14-15 godine. Najviše su mi ti trikovi privukli pažnju, jer nikad ništa slično nisam
video u profesionalnoj košarci i jednostavno sam želeo sve to da naučim.
Kako si dobio nadimak
Tricky?
Nadimak Tricky sam dobio tako što su me
drugari terali da pokušavam razne neke trikove koje niko do tada nije znao da
uradi i sve mi je na svu sreću uspevalo i tako trik po trik i na kraju su me
nazvali Tricky.
Da li su te ljudi
podržavali na početku, kako su reagovali na celu priču?
Pa slabo ko me je podržavao, više su mi se
smejali, jer im nije bilo jasno šta želim da postignem. Imao sam slabu podršku,
ali me to nije sprečavalo da nastavim dalje kako bi ih ubedio u suprotno.
Uz stritbol ide i
hip hop muzika kao i naporni treninzi. Kako izgleda jedan tvoj trening?
U početku su treninzi izgledali baš jezivo, jer ni sam nisam znao odakle da počnem, jer sam sve živo radio bez trenera,
samo cd-ovi i naravno sve to uz pratnju hip hopa, jer je to jedina muzika uz
koju može i da se trenira, igra tako nešto. U početku je to trajalo po 5 sati
dnevno, a kasnije kako sam sve brže i brže učio, brojka se spustila na 2-2,5 sata.
Zračiš dobrom
energijom i pozitivno gledaš na sve. Da li se tvoj stil života promenio?
Oduvek sam bio u košarci od svoje 9-e godine
zahvaljujući svom ocu, samo sam promenio stil igre, inače sam uvek pratio
košarkaški način života i to mi je bukvalno sve, samo mi treba jedna lopta i ja
sam miran, takođe i što se tiče oblačenja.
Tvoje
umeće na terenu je na visokom nivou. Kako protivnici na terenu reaguju na to?
Što se tiče protivnika, ima ih raznih, mnogi
vole da vide šta sve mogu da uradim i na koje sve načine mogu da ih izblamiram,
dok se drugi samo nerviraju i nerviraju i protive da igraju odbranu, ali ih
razumem, normalno, ni ja ne bi voleo da me bilo ko tako ponižava.
Učestvuješ
u humanitarnoj akciji “Trojka iz bloka”. Kako je došlo do toga?
Pravo da ti kažem ni sam se ne sećam tog
prvog poziva, mislim da je to bilo pre jedno 5-6 godina u Novom Sadu i veoma sam
zahvalan tim ljudima što su me zvali, jer sam sa njima bukvalno proputovao celu
Srbiju a i šire, gledam ih sad kao svoju braću. Evo baš sam se upravo vratio sa
mini turneje “Trojke iz Bloka”.
Svojim
fintama i stilom oduševio si ljude u Srbiji i van naše zemlje. Podržale su te brojne NBA zvezde. Kaži mi nešto o
tome?
Foto: Privatna arhiva sagovornika
Napomena: Intervju iz 2016. godine
NAPOMENA: Izričito se zabranjuje prenošenje bilo kog teksta ili dela teksta sa ovog bloga bilo kojem tabloidnom mediju, štampanom, elektronskom, i u bilo kom drugom obliku.
Нема коментара:
Постави коментар