Nemanja Guzijan, mladi umetnik iz Apatina, momak koji
pleni pozitivnom energijom i svojim
božanstvenim glasom. Kao mali počeo je da igra folklor, u međuvremenu se rodila
ljubav prema etno pevanju, diplomirao je u školi za tradicionalno
pevanje Bojane Nikolić. U slobodno
vreme voli da kuva, obožava životinje, voli prirodu i dobre ljude.
Koliko
je danas teško biti svoj?
Nije teško. Imaš mogućnost i
priliku da se pokažeš i daš najbolje od sebe. A do ljudi je hoće li staviti
masku ili biti svoji, ja uvek biram ovo drugo!
Privatno
slušaš metal ali nisi isključiv po pitanju muzike. Šta te je privuklo da počneš
da se baviš etno pevanjem?
Slušam sve što mi se sviđa. Od metala do kvalitetne narodne muzike
(obožavam Silvanu). A izvorna muzika je nešto što teče mojim venama i na čiji
svaki ton moje telo i duh reaguje. To je ljubav i put ne samo izbor muzike.
Aktivno
se baviš folklorom, imaš svoj sastav “Neven”. Reci mi nešto o tome?
Sada trenutno ne igram folklor ali
sam igrao 17 godina. Sastav “Neven” je pevačka grupa iz Apatina koja se bavi
negovanjem i očuvanjem naše tradicionalne muzike. Sastav čini 5 divnih plavuša,
koje trenutno rade same bez moje pomoći i ide im super! Ali svakako imaju
ogromnu podršku za sve i naravno kad kod sam u Apatinu obavezno zapevamo
zajedno.
Svestran
si umetnik, osim što se baviš pevanjem i stvaranjem pesama sviraš nekoliko
instrumenata, šta te najviše ispunjava kao umetnika?
Tako je, sviram i volim da sviram
ali samo za svoju dušu, kad god imam priliku. Obožavam bubanj, i to je nešto
gde mogu u potpunosti da ispraznim svoju energiju a istovremeno i uživam.
Najviše me ispunjava osmišljavanje kostima, spotova, nastupa i naravno kada
pišem to je divno. Ali u poslednje vreme slabije, valjda imam drugih stvari o
kojima razmišljam i trenutno manjak inspiracije.
Imaš
prepoznatljiv stil odevanja, gotika je povezana na neki način sa ovim stilom
pevanja. Da li sam kreiraš svoje unikatne kostime?
Apsolutno, itekako je povezana.
Ali kada zađeš malo dublje i sagledaš sa umetničke strane, naša muzika je tužna
mistična i mračna baš kao i svi moji gotik kostimi. Sam smišljam svaki kostim i
svaki detalj a šije mi tetka Svetlana.
Tvoja
prva autorska pesma “Zamrače se beli dvori“ je jedna prelepa pesma, kako je
nastala?
To je druga pesma, zapravo prva sa
muzikom. Prva pesma koju sam napisao bila je Acapella. Veoma sam ponosan na
pesmu “Zamrače se beli dvori”. Ona je sama spontano izašla iz mene jednog popodneva
kada sam se vraćao iz Novog Sada u vozu, video sam crnu pticu kako je poletela
iz njive u oblake i tako je sve nastalo.
Skoro
si imao svoj prvi koncert u Beogradu, kakvi su utisci?
Divno, bilo je super! Koncert je
bio održan u Manakovoj kući. Cela bašta te kuće bila je popunjena, a ono što je
meni najdraže jeste da oko te kuće na stepeništu sakupilo se oko 20 momaka i
devojaka koji su pevali sa mnom i svim srcem me podržali sa tribina. Divan
osećaj i divno veče!
Za kraj mi reci kakvo iskustvo nosiš iz
takmičenja “Ja imam talenat”?
Lepo iskustvo, lepa reklama,
upoznao sam dosta ljudi, lepo druženje, dobra saradnja, trenutno sarađujem sa Alice
in WonderBand.
NAPOMENA: Izričito
se zabranjuje prenošenje bilo kog teksta ili dela teksta sa ovog bloga bilo
kojem tabloidnom mediju,
štampanom, elektronskom, i u bilo kom drugom obliku.
Нема коментара:
Постави коментар